Zelim da prestane…
Mozda malo lutam… Nije ni cudo kad se osjecam kao da prolazim kroz beskonacno dug hodnik napravljen od ogledala-kao lavirint paralelno postavljenih slika i ja stvaran negdje u svemu tome i onda nizovi mojih odraza-slika mojih odraza-odrazi istih i tako u nedogled… I zbog tog mnostva meni slicnih likova ja se prepadam i kakav god…